Antea Božić 2e

Prozerpinin dnevnik

~ Prozerpina započinje dnevnik prvoga dana kako ju je Pluton odveo u podzemlje. Danas je pronađeno samo prvih 10 dana jer ostatak nije uspio ugledati svjetlo dana. Tko zna...možda Prozerpina još dandanas piše svoj dnevnik, koji ćemo jednog dana čitati.~

1. dan

Dragi dnevniče, još uvijek nisam svjesna gdje sam. Onaj okrutnik Pluton, sin Ops i Saturna, ujedno i brat moje majke Cerere, nije mogao odoljeti mojoj ljepoti i oteo me dok sam brala cvijeće na planini Etni. Ni drugi muškarci mi ne mogu odoljeti, ali još nijedan nije toliko poludio da bi me oteo. Baš strašno! A on se meni uopće ne sviđa! Nije mu baš najbolja ideja za osvojiti djevojku. Sada sam ovdje dolje u Tartaru. Toliko mi fale sunčeva svjetlost i plavo nebo pod kojim bih se igrala po cijeli dan. Hoće li me netko doći spasiti? Mogu li sama pobjeći? Traži li me majka? Ne znam što će biti s mojom budućnošću. Ah, dobro! Smislit ću već nešto. Trenutno sam taaako umorna da bih mogla zaspati ovdje na kamenu. Ustvari ni ne znam koliko je sati, je li dan ili noć. Morat ću se malo raspitati jer si ne želim pokvariti rutinu spavanja.

2. dan

Dragi dnevniče, probudio me dim. Kašljala sam dobrih 5 minuta. Ili ne..? Još uvijek ne znam koliko je sati. Barem mi je krevet udoban. Ne znam što bih radila ovdje. Možda bih trebala pronaći neke prijatelje. Sigurna sam da bi tako vrijeme brže prošlo. Gore, na Zemlji, uvijek sam se družila s nimfama i životinjicama. Možda ovdje postoje neki zmajevi? Ah! Fali mi cvijeće… Fali mi mekana zelena trava po kojoj bih sad već sigurno trčkarala kao luda… Ovo čekanje me ubija! Plutona nisam vidjela otkako smo došli. Možda bih ga trebala potražiti.

Evo me opet.. Nisam pronašla Plutona. Upoznala sam se s nekim čudnim stvorom. Ispočetka me malo uplašio, ali onda mi je rekao da je vidio kako me Pluton oteo i da misli kako je to baš ružno od njega. OH! Sad mi je sinulo! On može izaći gore! To znači da mogu i ja. Možda mi može pomoći. Pitat ću ga.... Usput, saznala sam da ovdje nema dana ni noći, pa od sada idem na spavanje kad sam umorna, a to je sad. Laku noć!

3. dan

Dragi dnevniče, danas me probudio Pluton. Donio mi je cvijeće! Pravo cvijeće! Plakala sam. Bilo me baš sram. Ali on je za to sve kriv, tako da bi njega trebalo biti sram, a ne mene. Uglavnom, htio je ručati sa mnom. Ovdje se jedu neka čudna jela. Prepoznala sam samo šipak o kojem sam učila u školi. Za ručkom nitko nije rekao ni jednu riječ. Bilo je baš neugodno. Cijelo vrijeme je buljio u mene. Bulji u svoj tanjur!! Malo mi je falilo da mu to ne velim. Ali ipak sam ja profinjena djeva. Moram biti dobra. Tko zna što on planira sa mnom. Možda će me, ako budem dobra, pustiti natrag majci. MAMA! Gdje je? Brine li za mene? Sigurno joj se srce slomilo... I za sve je kriv ovaj tu tupan koji sjedi nasuprot mene. Uh, kako bih ga prebila! Poslije sam se ponovno srela s Trbuškom. Aha, da, nisam ti ga predstavila: to je onaj čudotvor od jučer! Rekao je da ovdje skoro nitko nema ime, pa sam ga nazvala Trbuško jer mu je trbuh baš smiješan! Rekao je da je vidio moju majku. Onda je došao Pluton i bacio ga u tamnicu! Očito zna nešto što ja znati ne smijem. E, pa ako se želi tako igrati, mogu i ja biti zločesta! Vidjet će taj Pluton tko sam ja.

4. dan

Dragi dnevniče, nisam dobro... Nitko mi nije došao već satima. Sama sam. Ne znam šta da radim. Ono cvijeće od jučer uvenulo je nakon samo par minuta otkako je bilo ovdje dolje, a tako venem i ja. Sada je to cvijeće poput herbarija: suho i spljošteno. Na kraju će se samo pretvoriti u prah. A i ja ću ne ugledam li sunce još par sati.

5. dan

Dragi dnevniče, u životu mi nije bilo ovako dosadno. Nacrtala sam 15 stranica samih gluposti, što god mi je palo na pamet. Možda bih se samo trebala ubiti... Ovo nema smisla!

OKEJ! Nećeš vjerovati što se sad dogodilo! U sobu mi je došla neka žena s brdom haljina u rukama. Isprobavala sam haljine što sam duže mogla jer u njezinoj prisutnosti osjećala sam se kao da ipak nisam sama. Osjećala sam olakšanje. Najljepša haljina bila je bordo boje, s crnim cvijećem po sebi. Tada je otišla. Opet onaj osjećaj tuge i samoće. No, što će mi ta haljina?

6. dan

Dragi dnevniče, opet me probudio Pluton. Držao je prsten u ruci i rekao da se danas ženimo. ŠTOOO?? Da se udam za tog smrdljivca? Nema šanse!!! Rekla sam da ću razmisliti, ali samo me odvukao do sobe za spremanje. Bila sam prisiljena, opet, napraviti nešto što ne žeilm. Hoće li me se ikad nešto pitati?

Službeno sam kraljica Tartara..... Najgori dan mojega života! Pluton je rekao da od danas spavamo zajedno. Fuj! Radije bih spavala vani u blatu ili što to već je. A onda mi je sinulo: Ako sam ja kraljica, znači da mi svi ovdje moraju služiti i slušati me. Moći ću izbaviti Trbuška iz tamnice te će mi reći što zna o mojoj majci! To je prva stvar koju ću učiniti!

7. dan

Dragi dnevniče, cijelu noć sam probdjela u strahu da će mi Pluton nešto napraviti. No, on je samo spavao na svojoj strani kreveta. Kasnije je otišao i nisam ga vidjela cijeli dan. Plan mi je uspio. Oslobodila sam Trbuška i pričali smo satima. Rekao je da je moja majka bila toliko bijesna na sirene, koje mi nisu htjele pomoći kad me Pluton otimao, da ih je prenijela na Apolonovu stijenu, gdje su učinjene krilatima. Što je sad s njima? Što je s mojom majkom? Poslala sam Trbuška da sazna. Nadam se da ću doći do odgovora. Dotad slobodno mogu šetati Hadom, pa malo istražujem. Sigurno ima neki put do površine.

8. dan

Dragi dnevniče, MOJA MAMA JE OTIŠLA! Otišla je tražiti me. Više nema plodne zemlje, nego je sve samo pustinja. Oh, jadna moja majka! Trbuško me pokušao odvući na površinu, ali nisam mogla preko rijeke. Ona je otrovna za mene. A tako sam blizu! Poslala sam Trbuška da ode do moje majke i kaže joj gdje sam. A u vezi sirena... dobro su kažnjene! Živjet će sve dok netko ne uspije proći kraj njih.... Nadam se da će se naći netko pametan tko će ih zaobići.

Trbuško se vratio. Rekao je samo da je zemlja ponovo plodna. To znači da je moja majka sretna! Sad će sigurno doći po mene! Jedva čekam!

9. dan

Dragi dnevniče, čekanje me ubija. Hoće li više doći?

Trbuško mi je rekao da je Odisej sa svojom posadom uspješno zaobišao sirene, te da su se one bacile u more. Tako im i treba. Da su mi pomogle, sada bih bila sretna. Ali.... ovdje dolje nije tako strašno. Sada me svi znaju i svi mi se klanjaju. Možda i nije tako loše biti ovdje. I s Plutonom sam si bolja. Čak smo imali nekoliko razgovora. I dalje je jako čudno... A kome ne bi bilo. No, mene muči gdje je moja majka. Možda ju je Pluton ubio, pa me samo sada želi pridobiti kako se ne bih još više ljutila na njega. A možda ne može doći do mene... Ah! Previše neznanja!

Bila sam već napola u snu kada je Pluton došao u sobu. Rekao je da me netko želi vidjeti. Mama?

Bio je to Jupiter, moj otac. Plutonov brat. Skočila sam mu u zagrljaj. Došao me spasiti!!! No, nije bilo baš najbolje. Dogovoreno je da ću 6 mjeseci biti kod majke gore na zemlji, a ostatak godine ovdje kod Plutona u podzemlju. Okej. Moglo je i bolje. Ali nije loše. Vidjet ću mamu! Vidjet ću sunce, nebo i cvijeće! Možda uspijemo pronaći način da se više ne moram vratiti ovamo. Uglavnom, krećemo sutra.

10. dan

Dragi dnevniče, jedva čekam vidjeti svjetlost. Ovdje mi je cijelo podzemlje napravilo završnu zabavu. Hmm.... Pošto je ova zabava tako velika, možda je Pluton pristao da zauvijek ostanem gore kod majke. Opet ne znam. Sigurna sam da će mi majka dati odgovore. Za 15 minuta doći će Pluton i dati mi dopuštenje da prijeđem rijeku. Jedva čekam! Ti, moj jedini pravi prijatelju, dnevniče, ideš sa mnom. Vjerujem da će mi biti puno ljepše razgovarati s tobom na mekanoj travi pod suncem! Vidimo se!